Velebit ultra trail je u potpunosti ispunio moja ocekivanja. Divlja planina sa gotovo nemogucim terenom za trcanje, u potpunosti je opravdala epitet jedne od najtezih trka na Balkanu. Bura je prijetila da se trka skrati ili cak odgodi, no odrzana je na radost svih ucesnika i organizatora.
Plan je bio da se sto lakse istrci trasa od 69 km i 5000 m uspona, kako bi se bez pauze moglo nastaviti sa trenaznim procesom. Od pocetka sam bio sa drugom grupom iza vodeceg u laganom ritmu (moram da priznam da sam se osjecao bolje nego sam ocekivao). Snazna bura je puhala sve dok nismo presli Vaganski vrh (najvisa tacka na Velebitu), na spustanju smo se od 2 - 10 mjesta grupisali unutar 45 min (KT 11). Pod Vlaskim gradom(39 km, 3600m uspona, 7 h 29 min) odlucio sam da je za mene trening zavrsen, tu sam uspio malo skrenuti sa staze, ali visak kilometara je dobrodosao. Ostatak trke sam proveo u predivnim pejsazima Velebita. Niti jednog grca nisam imao, malo sam izudaran po nogama, no na ovakvom terenu to i nije strasno, sve u svemu uspio sam kontrolisati ritam citavu trku, sto je i bio cilj.
U cilj stizem za 15 h 7 min, kao 22 u generalnom plasmanu. Napravio sam 5 km vise, no svejedno prezadovoljan sam uradenim. Trening na ovakvom terenu moze samo donijeti dobro. Sljedeca trka je Jahorina ultra trail 115 km, koju cu takode lagano odraditi kao uvod u ono sto me ceka na kraju avgusta, UTMB.
Nema komentara:
Objavi komentar