Poslije Tara
maratona poceo sam da trazim trku u blizini koja nosi jedan bod za UTMB. Nisam imao
mnogo izbora, obzirom da termin i blizina igraju veliku ulogu, Ucka Trail se
cinio kao odlican izbor. Bitno je uzeti bod i steci mogucunost prijavliljavanja
za UTMB.
Na putu sam
krenuo u solo reziji dan prije trke, petak, 13(nista lose mi se nije desilo
na putu). Moscenicka Draga je blizu Opatije, sto je dosta
daleko od Tuzle, a uzevsi u obzir lose puteve kod nas to se razvuklo na dobrih
8 sati puta.
Dosao sam oko 20
h , odmah sam se nasao sa Damirom Curicem, Hrvatskim duplim ironmanom, kratka piva i pokoja rijec o podvizima .Upoznali
smo se ljetos na trci u Madjarskoj. On je u pratnji porodice dosao na trku. Moj
problem predstavljao je nedostatak vremena za pronalazenje prenocista, pa sam
prespavao u autu, sto se ujutro ispostavilo i nije bila bas najbolja ideja(mali je Clio za spavanje)
Star trke je bio
predviden u 9 h ispred hotel. Na samom startu pojavilo se mnogo tkaca.
Organizovane su dvije trke, 21k i 41 km, tako da je bilo preko 100 trkaca i
djelovalo je dosta impresivno. Moglo je da se vidi dosta kvalitetne opreme, zadnjih modela patika, ruksaka, kompresivne garderobe.
Moj plan za trku
je bio doci do cilja sa sto manje muke, pa makar se moralo i hodati. Nisam znao u
kakvom mi je stanju tijelo , obzirom da poslije trke u Madjarskoj povrede su
dolazile jedna iza druge. Prvo sam istegnuo list lijeve noge, pa sam imao problem sa velikim prstom na desnoj nozi, onda su stradala koljena(Tara, trcao povrijden).
Na samom startu
predviden je uspon na 1400 m , vrh Vojak, koji je ujedno i najvisi vrh na trci.
Sunce je grijalo ,no ne dugo, poslije nekoliko kilometara oblaci su se nadvili
na nas, trkace. Bila je dosta velika grupa, uspon je bio jak, tako da se kolona
razvukla. Na 10 kilometru trkaci na 21 km su se odvajali od trkaca na 41km,
tako da se kolona prorijedila. Ispod Vojaka sam upao u takvu maglu da sam uspio
cak izgubiti markaciju, no na svu srecu to nije dugo trajalo.
Spust u duzini od
5 km je bio ispred mene, sada su na
testu bila koljena, mogu li izdrzati ili ne. Kontrola na 19 kilometru je
posluzila za kratak predah i bandazu koljena, osjecao sam slabost i
nestabilnost. Negdje na 23 km dozivio sam pad i to upravo radi slutnji da
koljeno nece izdrzati. Na srecu pao sam na travnatu povrsinu, kazem na srecu
jer citava trasa je prekrivena kamenjem. Odlucio sam da vise necu trcati,
obzirom da sam prosao sve kontrole koje su imale vremenske limite. Mnogo trkaca
me je prestiglo,ali nisam se uzbudivao zbog toga, rekao sam sebi, bitno je doci
do kraja, uzeti bod i ides kuci.Ostatak trke sam proveo uzivajuci u predivnim predjelima Ucke.
Do cilja sam
dosao sa jednim trkacem iz Bjelovara, 6 h 21 min, 50-ti u generalnom poredtku. Vise nego zadovoljan, ispunjen cilj sa pocetka
sezone, skupljeno 7 bodova za UTMB. Sada je bilo vrijeme za kupanje, za mene
zadnje ovogodisnje u moru. Na trci je pobijedio poznati slovenacki ultras Toni
Vencelj, sa vremenom 4 h 14 min. Organizator je odradio odlican posao.
Nema komentara:
Objavi komentar