Eto i to sam priveo kraju, istina na malo tezi nacin nego sam ocekivao,ali ipak sam izdrzao. Razlika u nadmorskoj visini 800 m,duzina 13 km, uspon sto bi biciklisti rekli "uz nos", malo lutanja, te na kraju jedna opasna uzbrdica,ali sta drugo da ocekujes na Jahorini.
Od samog pocetka grupa predvodena vrsnim atleticarima se odvojila i nestala u sumi.Ono malo jada i cemera je islo za njima,mozda 8-9 trkaca. Na jednom dijelu ,garmin kaze negdje oko 4 -tog kilometra, vodeni inercijom, dva momka i ja silazimo sa staze.Nekih 1-2 minuta nam je trebalo da shvatimo da smo izgubili zadnju marku. Povratak na stazu je bio malo tezi ,ali ipak je povratak. Tu nam se pridruzuju ostali koji nas sustizu. Nesto kasnije imamo ulogu GSS-a, pomazemo jos dvojici momaka koji su bili ispred nas na stazi.. Svi zajedno nastavljamo dalje.
Zavrsni uspon uz zicare je bio sve osim trcanja. Sve u svemu 1 h 41 min 47 sek, za kraj sezone. Bilo je fenomenalno, jednostavno sam odusevljen, malo straha od miniranih podrucja,ali PREZIVJELO SE, iduca godina bi trebala biti pravo zanimljiva. Eh, da , vrijeme prvog 1 h 5 min 50 sek, svaka cast.
